|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje pjesme moji snovi? :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
http://tejka5.blog.hr/
Kada bih samo mogla reći
Ono što ne govore riječi...
Svaki tren uz mene si Ti.
Znam,nećeš me napustiti...
I opet sve bih ti oprostila
Za samo jedan tren s tobom.
Zaboravila bih sve ružne riječi
Da mogu opet poletjeti nebom...
I opet sve si srušio,
Ponovio si isti grijeh.
Znam,nisi me voljeo
I to ugasilo moj je smijeh...
I opet sam odlučila otići,
Ponovno ostajem bez tebe.
Izgubila sam toju ljubav
Al' još uvijek ljubim sebe! :)
Mirna je noć,tiha i beskrajna baš kao i ona kada su se naše oči po prvi puta srele…
Sjećam se tvoga osmjeha i pogleda kada si me nježno zagrlio i ukrao moj poljubac.
To je bio samo jedan tren ali bio je dovoljan da mi srce jače zakuca a sreća se ugasi jer odlazim…
Okrenula sam se da te barem još jednom vidim… Nasmiješio si mi se po posljednji put…
Sudbina nije htjela da ovo bude posljednje zbogom i putevi su nam se ponovno sreli.
Prošlo je mnogo vremena ali na jedan dan vrijeme se vratilo i opet si bio uz mene.
Mirna je noć,tiha i beskrajna baš kao i ona kada su se naše oči po prvi puta srele…
Ja opet odlazim i ostavljam te u nježnom poljupcu kojeg sam ukrala s tvojih usana…
Trajao je prekratko ali u meni je probudio neku nepoznatu toplinu i nježnost kakvu još nisam osjetila.
Okrenula sam se da te barem još jednom vidim… Nasmiješio si mi se po posljednji put…
Ova priča nema sretan kraj,tvoje usne mi ne poklanjaju više svoj osmjeh a sreći se gubi svaki trag…
Možda je ovako moralo biti jer ovoga puta odlaziš i ti… Sretan ti put ka novom životu,ne zaboravi mene,ne zaboravi nas…
Zbogom ljubavi…
Dok mjesec obasjava zvjezdano nebo ja šećem livadom nemira. Zastala sam kako bih čula zvuk njegovih stopa što sve se više bliže. Sve je bilo tako tiho. Da je leptir zaplakao,čula bih suzu kako teče i pada na tlo.
Znam da nisam bila sama jer me pratio njegov pogled. Nisam htjela pustiti glas da ne bi razbio tišinu ove čarobne noći što je bila krhka kao latice ruže od najtanjeg stakla.
Dok sam stajala nepomično na sagu od lišća u meni se probudio nepoznati nemir. Samo vjetar je bio svjedok ovog nestvarnog događaja. Savladala me želja i okrenula sam se.
Samo na jedan tren vidjela sam njegove oči i one su bile sjajnije od zvijezda,hladnije od vjetra ali ljepše od noći… Njegove usne dotakle su moje u anđeoskom poljupcu…
Osjetila sam hladnu kap što je dotakla moj obraz. Oblaci su prekrili mjesec,zvijezde ugasile sjaj a kiša isprala ovaj trenutak...
On je nestao… Ostala sam sama,stojim na kiši i tiho šapćem nježne riječi u nadi da će me čuti: Volim te… Volim te,stranče…
Osjećam tvoj dodir na svojoj koži…
Tvoje usne i tvoj dah su kao krila noćnoga leptira
što dotiču moj vrat.
Kiša lije niz prozor moje sobe…
To nebo plače od sreće jer ti si tu kraj mene.
Ne želim te pustiti iz svoga zagrljaja,bojim se da opet ćeš otići…
Vjetar noćas želi srušiti moje snove o tebi i o nama,
Ali nema te bure koja će me ponovno odvojiti od sreće
Koju osjećam dok pogledi me tvoji tope kao santu leda…
Ostani bar još ove noći uz mene
Da kiša ne ispere naše uspomene
...mojoj nesuđenoj ljubavi... Ivanu...
Osjećam se prazno jer tebe mi nema
U mom srcu ostala je bolna sjena
Umirem pomalo a da toga nisam svjesna
Ogorčena sam i sama na sebe bjesna
Tvoji poljupci moje su zapečatile usne
Svake noći iznova mi dolaziš u sne
Voljela te nisam ali bio si mi drag
U mom srcu ranjenom ostavio si trag
Ruža koju dao si mi odavno uvenula je
Ali moja duša te nikad zaboravila nije
Miris tvoga tijela još uvijek prati me
a moje usne još uvijek viču tvoje ime
Helloooo... Nisam još uvijek sasvim sigurna što će se sve nalazit na ovome blogu (jer je ovo već treći put da otvaram novi blog) ali naći će se tu svašta po malo za sve... Mislim da ću uglavnom pisati svoje pjesme,događaje u mom životu i u svijetu...
Evo za one koji vole čitati,stavljam sastavak koji sam napisala,s njim sam išla na lidrano ali nažalost nije išao dalje.... Možda se bar vama svidi ako nije žiriu... 
Stranac
U noći obasjanoj mjesečevim zrakama vidim tamnu siluetu. Hladan vjetar prolazi kroz moju kosu. Osjećam pogled neznanca. Vrijeme kao da je stalo. Tišina ove noći skriva hladan glas iz tame,a jedini zvuk su njegovi koraci dok gazi po sagu od suhoga lišća. Osjećam miris jeseni dok slušam zvuk uvenulog cvijeća što uzdiše za ljetom…
Sjena nepoznatog stoji nepomično na zidu stare kuće oronule od vremena. Zastala sam kako bih čula zvuk vjetra. Sve je bilo tako tiho. Da je sjena zaplakala,čula bih suzu što teče i pada na tlo. Ulica je pusta,otkucala je ponoć. Iz daljine se čuju zvona sa zvonika stare crkve. Zvuk je bio umirujući,gotovo uspavljujući….
Pogled mi je zastao na nebu osutom zvijezdama,tako sjajnim,tako čarobnim… Osjetila sam kako se netko divi ljepoti ove noći skriven među granama žalosne vrbe.
Znam da nisam bila sama jer me pratio pogled tog tajnovitog čovjeka. Nisam htjela pustiti glas da ne bi razbio tišinu ove čarobne noći što je bila krhka kao latice ruže od najtanjeg stakla. Nisam htjela potrčati da ne bih omela topao vjetar što prolazi kroz moju kosu. Nisam htjela svojom prisutnošću omesti ovaj savršeni trenutak,ugasiti zvijezde i otjerati stranca.
Dok sam stajala nepomično na pokrovu od lišća,na vjetru slobode gledajući beskrajnost neba u meni se probudio neki nepoznati nemir. Savladala me želja i okrenula sam se.
Samo na jedan tren vidjela sam njegove oči i one su bile sjajnije od zvijezda,hladnije od vjetra ali ljepše od noći… Osjetila sam hladnu kap što je dotakla moj obraz i čula prodoran zvuk s neba. Kiša je počela padati sve jače i jače… Oblaci su prekrili mjesec,a zvijezde su ugasile plamen što je razgarao moje srce. Ljepota je nestala.
Jedino što je ostalo su oči stranca urezane u moje sjećanje,oči pune nade,želja,neostvarenih snova… Kada bih barem mogla otkriti njihovu tajnu skrivenu u strahu i bijegu te samo na tren ponovno doživjeti njihovu toplinu i očaravajuću ljepotu…
bye,bye... 
